Август 2019


ISSN  1846-8756

Юридическая консультация

MATO ARLOVIĆ: Položaj i zaštita nacionalnih manjina u Europi

Gospodin Arlović je odmah na početku naglasio da predloženu temu želi obraditi bez suvišne patetike ili  dogmatskog pristupa.

„Predlažem da o ovom pitanju otvoreno razgovaramo jer smatram da je to jedno od najizazovnijih teorijskih, zakonodavno-pranih i ustavno-konstitucionalističkih pitanja, čak ne toliko zemalja jugo-istoka, koliko zemalja razvijene demokracije“, - započeo je predavač. Uostalom, ništa manje od njega se nije ni očekivalo.

U nastavku Mato Arlović rekao je: „Veoma važno pitanje koje treba dovesti do ujednačavanja jest pristup zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda s jedne strane i s druge strane prava  slobode i zaštita nacionalnih manjina kao sastavnog dijela ljudskih prava i sloboda.

Prava pripadnika nacionalnih manjina nisu ništa drugo nego posebni oblik ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dijalektički govoreći oni se odnose kao cjelina prema svom dijelu i obratno.

Logično da treba početi od pretpostavke da pojam mora imati jasnu definiciju. To je obrađeno u članku 1. „Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina“. Nažalost u toj istoj konvenciji stoji da su to načela odnosno osnove za regulaciju prava  nešto što bi trebalo biti normativno-pravni akt koji se strogo primjenjuje odnosno po svom sadržaju to je političko-pravni preparatorni akt po kojem su države tek preuzele obavezu da će to ugraditi u svoje pravne dokumente.

Ova prava vuku korijenje iz međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i slobodama iz 1969. godine ( članak 27.). U pitanju su politički razlozi, a posljedica toga je da danas u svijetu ne postoji općeprihvaćena jednoznačna čak ni definicija što je to nacionalna manjina, niti što su to prava pripadnika nacionalnih manjina. Svaki put kada se izrađuje pojedinačni dokument ad hoc se izrađuje definicija koja se primjenjuje za tu radnu grupu ili skupinu. Primjerice „Međunarodni pakt o političkim i građanskim slobodama i pravima“ koristi definiciju autora Francesca Capotortija prema kojoj je „nacionalna manjina u odnosu na ostalo stanovništvo države brojno manja grupa, koja se nalazi u nedominantnom položaju, čiji pripadnici državljani te države imaju s etničkog, vjerskog ili jezičkog gledišta karakteristike po kojima se razlikuju od ostalog dijela stanovništva i koji pokazuju osjećaj solidarnosti u svrhu očuvanja svoje kulture, tradicije, vjere i jezika”.

Tako prvi zaključak glasi: ni okvirna konvencija nije utvrdila jedinstvenu definiciju. Drugi problem je da u međunarodnoj zajednici i unutar zemalja ne postoji jedinstveni pristup: je li nacionalna manjina nositelj kolektivnog prava i dužnosti ili nije. Po svim konvencijama prava pripadaju pojedincima, građanima, a ne nacionalnoj manjini.

Kada je u pitanju Republika Hrvatska i neke druge zemlje tu se polako vrši proboj da se osiguraju tzv. kolektivna prava nacionalne manjine. Zašto? Jer je potpuno nelogično i neprihvatljivo da imate pravo na samoodređenje nacionalne manjine, a da nema prava da ta ista nacionalna manjina bude nositelj tog prava. Ili ima pravo na svoju samobitnost vezano za zaštitu svojih običaja, tradicije, kulture, jezika, pisma, a da u isto vrijeme ne može biti nositelj kolektivnih prava, nego to mora biti vezano uz pripadnike nacionalnih manjina kao pojedince, fizičke osobe. To su dva velika problema o kojima treba voditi računa.

Iz tih problema mogao bi se povratno izvući zaključak kako se to reflektira na pojedine zemlje. Međutim, ovi problemi nisu uzrok, oni su posljedice političkog pristupa kod preuzimanja prava, obveza i odgovornosti iz međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. U članku 27. piše da ne smije biti diskriminacije po kriteriju pripadnosti nacionalnoj manjini na području država u kojima žive. Iz toga se razvio trostruki model pristupa nacionalnim manjinama koji je danas prisutan u Europi. Dakle imate tri kriterija. Jedan kriterij je da ne postoje nacionalne manjine u pojedinim zemljama, drugi – da postoje samo neke koje država priznaje i navodi ih po članku 27. i treći - da svatko ima pravo na pripadnost nacionalnoj manjini. Prva dva su debelo vezane za zemlje razvijene demokracije, zapadne zemlje i oni će teško moći opstati ako se provodi Okvirna konvencija kao što je već pripremljeno od strane vijeća Europe jednom posebnom rezolucijom 2007. godine kojom se daje preporuka da bi trebalo prihvatiti i kolektivna prava.

Radi se o tome da je jedan vrlo bitan uzrok vezan uz povijesne razloge. Nažalost tijekom Drugogo svijetskog rata veliki broj nacionalnih manjina zloupotrebljen je, izmanipuliran i stavljen u funkciju rušenja demokracije i vlasti zemalja u kojima su živjeli kao manjina. To je izvanredno odradila fašistička i nacistička politika. Posljedica toga je činjenica da se sve do 60-tih godina XX. stoljeća uopće nije razmatrala mogućnost da bi manjina mogla imati kolektivna prava nego isključivo individualna.  Prema „Deklaraciji o zaštiti ljudskih prava i zaštiti temeljnih sloboda” sva prava pripadaju čovjeku po njegovom rođenju. Doduše  spominje se diskriminacija po nacionalnom kriteriju ali se ne govori o kolektivnim pravima nacionalnih manjina. Po prvi puta spominju se tek u članku 27. Međunarodnog pakta, a to je već 1966. godina.  Drugi razlog je tzv. liberalni koncept ili pristup, po kojem ljudska prava i slobode pripadaju uglavnom pojedincu, a da su sva kolektivna prava zapravo izvedena iz prava pojedinaca i da to nema potrebe primjenjivati. Treći razlog je političke i ekonomske prirode pa se postavlja pitanje u kojoj mjeri (pod predpostavkom da su priznata kolektivna prava) dopustiti da se ta prava primjenjuju u političkoj sferi upravljanja javnim poslovima. Tu se već postavlja i pitanje do koje razine.

Mnogi pripadnici nacionalnih manjina zaboravljaju jednu činjenicu. Prava nacionalnih manjina i pripadnika nacionalnih manjina nastala su iz međunarodnih ugovora i sporazuma vezanih za zaštitu religijskih prava ili vjerskih prava i sloboda. Već prvi sporazum je 1955. rješavao u Francuskoj pitanje odnosa pripadnika različitih religija. Unutar njega razvio se jedan dio komponente zaštite kolektivnih prava i kroz praksu Međunarodnog suda pravde. Njegove odluke obvezujuće su za sve, a sud je jednom rekao da pitanje pripadnosti nacionalnoj manjini nije pitanje političke volje niti odluka vlasti nego je to činjenica koja se ne smije zaobići. To je objavljeno već 1936. godine prije početka Drugog svjetskog rata i imalo je implikacije na prostoru Europe nakon završetka rata. Unatoč svim naporima počelo se postavljati vrlo ozbiljno političko pitanje: što su manjine jer je veliki dio pripadnika nacionalnih manjina počeo tražiti prava koja ne pripadaju manjinama, nego pripadaju narodima i nacijama. S druge strane etničke skupine počele su se deklarirati kao tzv. autohtone nacionalne manjine koje ne postoje. Nema autohtonih nacionalnih manjina, postoje autohtoni narodi što je potvrdila rezolucija Ujedinjenih naroda 2007. godine. Autohtoni narodi nisu ništa drugo nego domorodački starosjedilački narodi i to je ključna razlika i ključni faktor političkih sukobljavanja u zemljama gdje postoje nacionalne manjine. Autohtoni narodi za razliku od nacionalnih manjina imaju pravo na samoodređenje što nacionalne manjine nemaju. Nacionalne manjine ne mogu same odlučivati o svojoj sudbini. Isto tako pojedine zemlje nemaju pravo kad kažu da imaju pravo priznati prava pripadnicima nacionalnih manjina ili ne. Prema Konvenciji pojedinac ima pravo izjasniti se kao pripadnik nacionalne manjine. Kada se on izjasni osigurava mu se ostavarivanje prava i sloboda koje mu pripadaju, ali i obveze.

Da vidimo kakva je sutuacija kod nas u Hrvatskoj.

Osobno smatram da prava pripadaju svim nacionalnim manjinama i manjine se ne smije uvjetovati. Prava pripadaju čovjeku kao pripadniku nacionalne manjine zato što on to jest i on ne može imati zbog toga štetu.  Kad gledate iz tog aspekta ta prava pripadaju čovjeku zato što on to hoće biti i nema tu reciprociteta, kao što (a to države moraju uočiti) države nemaju pravo nego dužnost, i to se zove pozitivna dužnost države, da osiguraju ljudska prava svakom čovjeku kao što je dužnost države da osigura prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina i njihovih zajednica.

Zbog toga nije bilo moguće kod nas prihvatiti postojanje samo autohtonih manjina, a ove druge nikom ništa, kao što smo jedno vrijeme nažalost imali. 2002. godine kada je donesen Zakon o pravima nacionalnih manjina, status je priznat svim nacionalnim manjinama koje se tako registriraju, odnosno koje ispunjavaju uvijete da žele ostvarivati svoja prava. Nismo priznali! Mi smo to samo evidentirali! To je bitna stvar!

Što je daljnji problem suvremenog razvoja. Sve zemlje Europe morat će otvoriti pitanje ispunjenja svojih obveza, prihvate li Okvirnu konvenciju.

To je veliki problem oko kojeg se mora otvoreno razgovarati zato što je međunarodnoj zajednici danas potpuno jasno da pored svoje ustavnopravne, međunarodne i svoje kulturne dimenzije prava pripadnika nacionalnih manjina imaju svoju iznimnu sigurnosnu dimenziju. One mogu biti faktor koji jača mir, sigurnost i stabilnost. Manjina postaje spona između matične države odakle potiče po porijeklu i države u kojoj žive i razvijaju kulturu, miješaju tradicije, jačaju veze, suradnju. Dakle, oni povezuju države i narode umjesto da razdvajaju. Pretpostavka da će se to realizirati i ostvarivati samo onda kad su u poziciji da mogu ostvarivati svoja ljudska prava i slobode kao i svi drugi građani ne stoje jer imaju i prava koja bi trebali ostvarivati kao manjina.

Katarina Todorcev Hlača

17 июня 2018г.

Многие россияне мечтают иммигрировать в развитые страны и впоследствии стать их подданными. Однако не все из них готовы отказываться от гражданства РФ. Наличие подданства нескольких государство удобно для бизнесменов, инвесторов и лиц, семьи которых живут за границей. Разрешено ли в России двойное гражданство? Каким правовым статусом обладают бипатриды? Двойное гражданство и два гражданства: в чём разница?
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom Republika Hrvatska se obvezala donijeti novi ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Hrvatski sabor je na sjednici 13. prosinca 2002. godine donio Odluku o proglašenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, čime je stvoren normativni okvir za ostvarivanje cjelovite zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.
Odluku o raspisivanju izbora za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina donosi Vlada Republike Hrvatske u skladu s Zakonom o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina
Donesen je Zakon o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj Pripadnici nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave sudjeluju u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika.
Medijska tišina, negativna atmosfera, manjak tolerancije i porast diskriminacije i isključivosti ozračje su u kojem će se odvijati i manjinski izbori u nedjelju, ali ne i jedini problemi koji muče manjince, i ne samo kada je riječ o njihovim predstavnicima. Naime, da bi se bolje reguliralo njihov položaj, potrebno je donijeti poseban Zakon o manjinskim vijećima kojim bi se bolje regulirao položaj predstavnika nacionalnih manjina, povećati broj biračkih mjesta na manjinskim izborima te riješiti upis podataka o nacionalnosti – pobrojani su ključni problemi na okruglom stolu održanom u Saboru u organizaciji GONG-a i Instituta STINE pod nazivom „Različite boje, ista ekipa - vedre boje Hrvatske“.
Предположим, что вы наконец-то добрались «через тернии к звездам» - получили гражданство Республики Хорватии. Дальше встает исконный русский вопрос, который озвучил в застенках Петропавловской крепости философ-утопист Николай Гаврилович Чернышевский - «Что делать?». Сакрально-анекдотическое с большой бородой – «сухари сушить» нам явно не подходит. Предлагаем один из вариантов (наряду с такими вариантами как выйти удачно замуж, поменять мужа на более выгодного, сорвать джекпот в лотерее, найти клад на дне морском и т.д. в соответствии с уровнем буйности вашей фантазии): нострифицировать диплом.
U organizaciji Savjeta za nacionalne manjine RH u Zagrebu je održan seminar o interaktivnom načinu prijava programa kulturne autonomije nacionalnih manjina putem interneta za 2019. i godišnji izvještaji o ostvarivanju programa i utrošku sredstava iz Državnog proračuna za 2018.
Комитетом Госдумы по делам национальностей одобрен проект закона, упрощающего процесс получения гражданства РФ, тем, кто говорит по-русски.
Продолжаем наш практикум для соискателей хорватского гражданства с вытекающими из этого последствиями, вернее благами для обладателей заветной «домовницы». В этом номере мы предлагаем вашему вниманию тест на знание языка, культуры, истории и общественного устройства Хорватии, который необходими пройти согласно статье 8 «Закона о хорватском гражданстве», пункт 4: «иностранец, который подал заявку на прием в хорватское гражданство, может получить гражданство, если знает хорватский язык, латиничный алфавит, знаком с хорватской культурой и признает общественное устройство страны». Вот это самое знание и проверяется с помощью стандартного текста, который разработало Министерство образования Хорватии. Ответы на вопросы этого теста мы нашли и предлагаем вашему вниманию.
Uredba koju je 2016. donijela Europska unija, u svim zemljama EU-a počet će se primjenjivati od 25. Svibnja pa tako i u Hrvatskoj, neovisno o tomu hoće li Hrvatska u roku donijeti zakon koji će na nacionalnoj razini regulirati pitanje zaštite osobnih podataka ova Uredba ili će ići u primjenu 25. svibnja jer se radi o općoj uredbi, što znači da se ujednačeno primjenjuje u svih 28 država članica Europske unije.
Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina usvojilo je Vijeće Europe u Strasbourgu, 10. studenoga 1994. godine. Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju konvencije za zaštitu nacionalnih manjina donio je Hrvatski sabor u rujnu 1997. godine, a stupila je na snagu 1. veljače 1998. godine.
Президент Владимир Путин подписал закон, освобождающий от налогового контроля с 2018 г. россиян, которые больше 183 дней в год живут за рубежом. Документ опубликован на официальном портале правовой информации.

Страницы

< Предыдущая  |  Следующая >

1 | 2 |

Колонка редактора
Катарина Тодорцева Хлача
Недавно рассказали историю, которая с одной стороны рассмешила, а с другой, вынудила опять вернуться к теме политики национальных меньшинств в Хорватии.
Литературная гостиная
Nenad M. Hlača
Zagrebački Muzej Mimara predstavio je najnoviju monografiju „Dimitrije Art“ posvećenu 50 godina rada Dimitrija Popovića, slikara i pisca i umjetnika.
Книжная полка
Svatko tko je ikada čitao Ulickuju zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan?
Анонс событий
Od 12. do 17. rujna 2019. godine u Zagrebu će se održati XIII. Međunarodni festival Sanktpeterburške kazališne sezone. Publici će biti predstavljene četiri predstave vodećih kazališnih redatelja iz Sankt-Peterburga, Sjeverne prijestolnice Ruske federacije te izložba mladog ruskog umjetnika, fotografa, Pavla Frančišina.
Юридическая консультация
Многие россияне мечтают иммигрировать в развитые страны и впоследствии стать их подданными. Однако не все из них готовы отказываться от гражданства РФ. Наличие подданства нескольких государство удобно для бизнесменов, инвесторов и лиц, семьи которых живут за границей. Разрешено ли в России двойное гражданство? Каким правовым статусом обладают бипатриды? Двойное гражданство и два гражданства: в чём разница?
 
Фонд Русский мир
ЛЕТОПИСЬ, ISSN 1846-8756
ИЗДАТЕЛЬ
РУССКИЙ КУЛЬТУРНЫЙ КРУГ
www.ruskaljetopis.hr

Главный редактор
Катарина Тодорцева Хлача
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Модераторы
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева
Отдел новостей и реклама
Виктория Тодорцева

Дизайн, фотографии
Елена Литвинова
Ненад Марьян Хлача
Корректура
Евгения Чуто (русский)
Ненад Марьян Хлача (хорватский)

Перевод
Катарина Тодорцева Хлача
Виктория Тодорцева

Техническая поддержка
Тимошенко Дмитрий
Интернет-журнал издается при содействии
Фонда «РУССКИЙ МИР»

Все авторские права защищены законом

Затраты на реализацию Проекта частично покрыты за счет Гранта, предоставленного фондом «Русский мир».
 
IMPESUM
LJETOPIS, ISSN 1846-8756
IZDAVAČ
SAVEZ RUSA RH
www.ruskaljetopis.hr

Glavna urednica
Katarina Todorcev Hlača
rinahlača@gmail.com
ruskikulturnikrug@gmail.com
GSM +385 921753826
Moderatori
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Odjel „Novosti iz Rusije“
i reklama
Viktorija Todorceva

Dizajn, fotografiji
Jelena Litvinova
Nenad Marijan Hlača
Lektura
Eugenija Ćuto (ruski)
Nenad Marijan Hlača (hrvatski)

Prijevod
Katarina Todorcev Hlača
Viktorija Todorceva

Tehnička podrška
Timoshenko Dmitrij
Časopis izlazi u skladu sa
«Zakonom o elektroničkim medijima»
NN 153/09, 84/11, 94/13, 136/13

Sva autorska prava zakonom su zaštićena

Glasilo izlazi uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RH