ISSN 1846-8756   Декабрь 2019
Книжная полка

Osam ruskih knjiga koje će vam pomoći da nađete smisao života

Ruski pisci su majstori u razmatranju suštinskih pitanja ljudske egzistencije. Dakle, ako tražite odgovore, ovo su knjige koje trebate konzultirati. Ako ništa drugo, smisao ćete naći u samom čitanju.

U svojoj knjizi "Zašto se niste ubili?: Uvod u logoterapiju" austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl, koji je preživio logor u Auschwitzu, inzistira na tome da čovjek može preživjeti svaki oblik patnje, ako zna koji je smisao života. Treba samo pronaći ovaj smisao, čak i ako ste sami na svijetu.

Ako pročitate bilo koji poznati ruski roman iz 19. stoljeća, sigurno ćete pronaći likove koji razmišljaju i traže svoju misiju na zemlji. Mnogi je pronalaze u različitoj vrsti službe: Bogu, društvu ili obitelji.

Ivan Gončarov: Oblomov (1859.)

Ljenčarenje i nerad su bile glavne karakterne osobine Oblomova i njegov je život bio potpuno besmislen. Godinama ležeći na sofi, postao je metafora za lijenčinu, pa čak i aforizam. Njegov rival i prijatelj Andrej Štoljc je ambiciozan i smisao pronalazi u samousavršavanju i samoostvarenju. Ali njegovo ponašanje postaje mehaničko i on ne može doživjeti pravu ljubav. Tako da u svojoj težnji ka uspjehu i blagostanju Štoljc također gubi neke osnovne ljudske vrijednosti.

Jedina snažna i iskrena osoba u romanu koja umije voljeti je Olga, žena koja uspijeva izvući Oblomova iz njegove zone udobnosti. O tome on govori na kraju, kada iznosi svoju viziju ljubavi i života: "Nesretni anđeo! Zašto joj je toliko stalo do mene? I zašto je meni ona toliko draga? Bolje bi bilo da se nikada nismo upoznali! Za sve je kriv Štoljc. On nam je prenio ljubav, kao nekakvu bolest. Kakav je ovo život? Ništa osim nervoze i osjećaja! Kako to može ikad voditi smirenoj sreći i odmoru?"

Ivan Turgenjev: Očevi i djeca (1862.)

Turgenjev je bio prvi pisac koji je definirao vječiti problem očeva i sinova: starija generacija nikada neće razumjeti mlade. Glavno pitanje po kojem se njihova mišljenja razlikuju je shvaćanje smisla života.

Starija generacija među glavnim aspektima života vidi ljubav, sreću, uživanje u umjetnosti i prirodi. Sinovi odbacuju "stari svijet", čak i ljubav, i žele se posvetiti "korisnim" stvarima. Glavni junak romana je nihilist Bazarov koji želi postati doktor. Spreman je odustati od ljubavi kako bi izbjegao da postane rob strasti.

Kada ga njegova voljena Ana Odincova pita kakvu budućnost vidi za sebe i tko je on zapravo, on kaže samo da je on doktor. Namjerno ne želi govoriti o dubljem smislu života, jer smatra da čovjeku nisu potrebne "te apstrakcije" kako bi "imao komad kruha".

Fjodor Dostojevski: Braća Karamazovi (1880.)

Ovaj je roman jedna od najvažnijih ruskih knjiga o Bogu. Izgleda ustvari da je čitava potraga za smislom i započela s Dostojevskim. Njegova peterburška depresija ga je vodila do misli o razlozima i svrsi ljudskog života. (U zatvoru u Sibiru imao je dovoljno vremena i prilika da prouči ova pitanja.)

Braća Aljoša (monah) i Ivan (ateist) raspravljaju o Bogu i čovjeku. Čiji stav vam je blizak?

"Čim je on [Aljoša] ozbiljno razmislio, bio je uvjeren u postojanje Boga i u besmrtnost, i jednom je instinktivno rekao sebi: 'Želim živjeti za besmrtnost i neću prihvatiti kompromis.' Na isti način, da je zaključio da Bog i besmrtnost ne postoje, odmah bi postao ateist i socijalist."

Lav Tolstoj: Uskrsnuće (1899.)

Tolstoj je smatrao da je ovo njegov najbolji roman i ljutio se kada su ga ljudi hvalili zbog "Rata i mira". Pisac je na "Uskrsnuću" radio preko deset godina.

Jedna žena je greškom osuđena na zatvorsku koloniju u Sibiru. Član porote, knez Nehljudov, vidi nepravdu i pokušava joj pomoći. Ispostavlja se da ju je on prije deset godina zaveo i napustio. Odlučuje iskupiti svoj grijeh.

Tolstoj u romanu definira jednu od svojih najvažnijih ideja: Protiv zla se ne možemo boriti zlom.

"Nehljudovu se dogodilo ono što se često događa ljudima koji vode duhovni život. Misao koja mu je u početku izgledala neobično i paradoksalno, pa čak i kao obična šala, počela se sve više potvrđivati kroz životno iskustvo te je odjednom izgledala kao jednostavna, istinita izvjesnost. Bila je to ideja da je jedini siguran put ka spasenju od strašnog zla od kojeg ljudi stradaju u tome da uvijek treba priznati da su grešni pred Bogom i zato nesposobni kažnjavati ili popravljati druge, jer su oni Njemu dragi. Postalo mu je jasno da je strahovito zlo koje je vidio u zatvorima i kolonijama, kao i tiho samozadovoljstvo njegovih počinitelja, posljedica toga što ljudi pokušavaju nemoguće: ispraviti zlo dok su i sami zli."

Maksim Gorki: Na dnu (1902.)

Skitnica Luka dolazi u sirotinjski dom i upoznaje različite prosjake i njihove životne priče. On ih sve sluša i pokušava im pružiti podršku. "Nije me briga. Ja i prevarante poštujem. Po meni, nema loših buha, sve su crne i sve skaču", kaže on.

Tek kada se nađe na dnu društva ličnost otkriva svoje pravo lice. Tko god čovjek bio, Luka vjeruje da je pružanje pomoći onima koji su u nevolji najviši oblik morala. "Ipak smo svi mi ljudi. Pretvaraj se koliko hoćeš, glupiraj se kako znaš, ali rodio si se kao čovjek i kao čovjek ćeš umrijeti. I ja gledam i vidim kako su ljudi sve pametniji i sve zaposleniji, i premda žive sve lošije, ipak i dalje pokušavaju napredovati."

Drugi lik drame je kartaš Satin, Lukin protivnik, koji ponekad laže iz dobrih pobuda. Gorki je kasnije zapisao da je želio postaviti pitanje o tome što je bolje: istina ili suosjećanje s "bijelom laži"? Što je potrebnije? Gorki je smatrao da se čovjek treba uzdići iznad sažaljenja.

Andrej Platonov: Iskop (1930.)

Ova antiutopija zastupa pesimistički pogled na svijet, u kojem ništa nema smisla. Radnici grade dom za sretnu proletersku budućnost. Kao strojevi odmaraju se samo kako bi jeli i spavali. Izgledaju kao da nemaju nikakvih osjećaja.

Platonov imitira službeni sovjetski jezik, pa čak i njegovi likovi govore kao da su oni ti koji potpisuju besmislene dokumente s preopsežnim formulacijama: "Ovdje, međutim, počiva supstanca stvaranja i cilj svake direktive: mali čovjek predodređen da postane univerzalni element. Zato je od suštinske važnosti jamu za temelj završiti što prije, tako da se dom pojavi što prije kako bi djeca zaposlenih bila zaštićena kamenim zidom od vjetra i bolesti."

Uredski moljci bi iz ovoga vjerojatno mogli nešto naučiti.

Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita (1940.)

Što ako knjiga postane nečiji smisao života? Ako Majstor napiše nešto što mu doista znači, onda to može postati pitanje života i smrti, čak i kada Margarita sklopi dogovor s vragom kako bi knjiga živjela. "Rukopisi ne gore", a junaci iz knjige su stvarniji od ljudi koji su duševno mrtvi.

Na kraju vječne sile odlučuju o sudbini Majstora i njegov je trud nagrađen odmorom i vječnim životom.

" 'On [Isus] je pročitao Majstorovo djelo' - kaže Matej Levi - 'i traži da povedeš Majstora sa sobom i nagradiš ga mirom. Hoće li to za tebe biti teško, zli duše?' 'Za mene ništa nije teško', odgovorio je Voland, 'kao što znaš.' Zastao je, a onda dodao: 'Zašto ga ne povedeš sa sobom u svjetlost?' 'Nije zaslužio svjetlost, zaslužio je odmor', žalosno odgovori Levi."

Venedikt Jerofejev: Moskva-Petuški (1970.)

U ovom surovom svijetu nema mjesta za glavnog junaka ove knjige, Veničku, ni za njegovu dušu, čistu kao u novorođenčeta. Kritičari tumače da Venička lokalnim vlakom ne putuje kod svoje voljene žene i djeteta, nego kod Boga. On podnosi patnje kao Isus Krist, sve vrijeme preispitujući pitanja života i smrti.

"Jer, zar nije ljudski život trenutno opijanje duše? I pomračenje duše također? Svi mi smo kao pijani, samo svatko na svoj način: netko je više pijan, a netko manje."

Unatoč tome što se obično misli, ovaj roman (ili poema, kako ju je definirao autor) ne govori o alkoholizmu. On je prosvjed protiv društvenih normi.

Postoji jedan dio koji jasno ukazuje na Isusa Krista: "Čovjek ne treba biti sam - to je moje mišljenje. Čovjek treba davati sebe ljudima, čak i ako ga oni ne žele uzeti. A ako je ipak sam, on treba ići kroz vagone. On treba naći ljude i reći im: 'Evo. Sam sam. Dajem vam sebe bez ostatka (jer sam ostatak već popio, ha-ha!) A vi dajte sebe meni, i kada mi date sebe, recite: a kamo idemo? Iz Moskve u Petuški ili iz Petuški u Moskvu?'"

Aleksandra Guzeva

Portal Russia beyond:https://hr.rbth.com

 

 

15 февраля 2019 г.

„Berlin – Pariz“ Irene Lukšić

Roman nedavno preminule književnice i urednice Irene Lukšić "Berlin - Pariz" u izdanju nakladnika Disput, originalan je intertekstualni eksperiment koji na materijalu manje poznate pripovijetke Vladimira Nabokova ispisuje epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća.

Predstavljanje panorame suvremenog slavenskog pjesništva

U okviru manifestacije „Međunarodni mostovi književnosti i umjetnosti“ u knjižnici Bogdan Ogrizović 25. rujna predstavljena je knjiga Kruh naš nasušni - panorama suvremenog slavenskog pjesništva u izdanju Slavenske akademije umjetnosti i književnosti sa sjedištem u Bugarskoj. Akademija već 13 godina okuplja književnike i promiče, kulturu svih slavenskih zemalja na međunarodnom festivalu poezije „Slavenski zagrljaj“, a knjiga je jedna u nizu edicije.

Ljudmila Ulickaja „Jakovljeve ljestve“

Svatko tko je ikada čitao Ulickuju zna da Jakovljeve ljestve nisu tek još jedna obiteljska saga na kakve smo se navikli. U živote svojih veličanstvenih junaka, u svaku od sudbina koje maestralno ocrtava, najznačajnija je suvremena ruska autorica utkala pitanje koje pisce i filozofe zaokuplja otkako je svijeta: može li čovjek biti slobodan?

Granica zaborava hladna je i oštra kao ledena siga

Izvanredan roman ruskog pisca Sergeja Lebedeva Granica zaborava obiteljska je saga i putopis, kronika vremena i triler. Pomalo tmurna atmosfera, puno duha, nostalgije i ponešto ironije zaslužni su što je Lebedev već ovim svojim prvijencem dospio na listu deset najboljih romana The Wall Street Journala i priskrbio si usporedbe sa Solženjicinom.

Oleg Pavlov. Ruska trilogija. Prijevod: Fikret Cacan

Daleki predjeli SSSR-a s logorima, stepom, stražarskim tornje¬vima zastrašujuće su mjesto za mladog novaka u ruskoj vojsci. Iako nije dugo izdržao u Karagandi kao zatvorski čuvar, Oleg Pavlov je na temelju vlastitog iskustva napisao trilogiju o životu ruskog vojnika u posljednjim desetljećima 20. stoljeća.

10 posljednjih misli ruskih pisaca

Lav Tolstoj je posljednjim riječima genija pridavao veliko značenje. U svom je dnevniku napisao: „Riječi umirućeg osobito su značajne!“ Ipak, mnogi su uspijevali zadržati smisao za humor do posljednjeg trenutka. Oscar Wilde je, umirući u sobi s groznim tapetama, rekao: „Ove tapete su užasne! Jedno od nas će morati otići odavde.“ Njemački pjesnik Heinrich Heine je na samrti rekao: „Gospodin će mi oprostiti. To mu je posao.“ Russia Beyond se prisjeća riječi koje su ruski pisci izgovorili netom prije svog posljednjeg daha.

Roman Ljudmile Ulickoj „Iskreno vaš, Šurik“ na hrvatskom jeziku

Ovo je priča o Šuriku Kornu, o njegovim moskovskim pustolovinama i ženama u čiji je svemir stupio, eto, već samim rođenjem.

Roman Ljudmile Ulickoj „Zeleni šator“

"Zeleni šator", veliki roman koji se smješta između dviju velikih smrti – smrti Josifa Staljina i smrti Josifa Brodskog – baš kao i ostala djela Ljudmile Ulicke govori o povijesti, ljubavi, uvjerenjima i vjeri, no više od svega ostalog: o složenosti i veličini ljudskoga života. A taj život Ulicka nam ovaj put daje kroz sudbine Miše, Ilje i Sanje, trojice neprilagođenih dječaka u kojima će se utjeloviti sve junaštvo, naivnost i nada onih koji su se opirali sivilu i opresiji sovjetskog režima.

Сборник «Русский след в Словении»

В Словении при поддержке Представительства Россотрудничества в Словении — Российского центра науки и культуры вышел в свет первый сборник статей о русских эмигрантах.

Роман «Русская красавица» Виктора Ерофеева

В Городской библиотке можно взять на абонемент роман "Русская красавица - классический образец литературного произведения в стиле постмодернизма.

Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata : Rubovi, memorija

Knjiga Irene Lukšić "Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata" posvećena je fenomenu umjetničkog i društvenog djelovanja ruskih izbjeglica koji su nakon Listopadske revolucije utočište pronašli u Hrvatskoj. Riječ je, dakako, o temi koja se dosad nije sustavnije istraživala, a prije pada Berlinskog zida građa je uglavnom bila nedostupna, pohranjena u specijalnim arhivima tajnih službi istočnoeuropskih zemalja, i stoga nepoželjna za prezentaciju.

Knjiga koja daje sveobuhvatan prikaz nacionalnih manjina grada Zagreba

Povodom Dana nacionalnih manjina Grada Zagreba početkom lipnja u Društvu književnika Hrvatske u Zagrebu predstavljena je knjiga „Nacionalne manjine u Zagrebu“ autora dr. sc. Filipa Škiljana. Organizator promocije je Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, a o knjizi su govorili Dušan Mišković, predsjednik Koordinacije i autor - Filip Škiljan.

Колонка редактора

У человека нет возраста, есть состояние души

С возрастом начинаешь задумываться о том, что ждет тебя в финале. Молодость прошла, дети уже родили внуков, здоровье уже не то, а будет, судя по всему, еще хуже. Поразмышляв немного на эту тему, я пришла к выводу, что надо принимать себя таким, какой ты есть.

Литературная гостиная

«Хорватия, какая она?» в журнале «Иностранная литература»

Номер журнала «Иностранная литература» под общим названием «Хорватия, какая она?» посвящен хорватской литературе.

Книжная полка

„Berlin – Pariz“ Irene Lukšić

Roman nedavno preminule književnice i urednice Irene Lukšić "Berlin - Pariz" u izdanju nakladnika Disput, originalan je intertekstualni eksperiment koji na materijalu manje poznate pripovijetke Vladimira Nabokova ispisuje epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća.

Анонс событий

Новый сезон Международного конкурса юных чтецов «Живая классика»

Организаторы рады приветствовать всех участников прошлых лет, а также новых желающих показать свои способности в декламации русской прозы! Регистрация на конкурс продлится до 15 января 2020 года

Юридическая консультация

В 2019 году Российская Федерация упростила оформление пенсий для россиян проживающим за рубежом

До мая этого года заявление о выезде за пределы России и назначении пенсии подавалось в отделение Пенсионного фонда России по месту жительства человека. Сейчас это можно сделать в любом отделении фонда вне зависимости от адреса регистрации человека. Также постановление закладывает принцип экстерриториальности для подтверждения факта нахождения человека в живых.

 
Фонд Русский мир